Lejla

Prošlost;

Vraćam se od svojih roditelja razmišljajući o svemu što mi je Nana rekla o odnosu između mene i Murata. Iako mi je beskrajno drago što sam ih konačno vidjela nakon jako dugog perioda, požalila sam što im posjetila. Žalim zbog toga jer sam rastužila svoju majku i Nanu problemima oko kojih mi one nisu mogle pomoći. Očekivale su lijepe vijesti, a ja i nisam imala. Moj muž već danima nije pričao sa mnom i sama sam bila u potpunosti skrhana svime što se dešavalo ovih dana.

Da stvar bude gora leđa su me ubijla i po prvi puta mi je bilo neugodno jahati na leđima konja u ovom slučaju Jesme. Jesme je prelijepa siva ždrjebica koju mi je konjušar uvijek sedlao na Muratovo naređenje jer je bila jako mirna i gotovo bezopasna. 

Mrak je već uveliko počeo da pada te više nisam mogla sebi dozvoliti da  napravim pauzu pa nakon toga nastavim svoje putovanje.

Ranč Montegregorevih bio je van grada, jedino šuma pored regionalnog puta bila je kratnica da što prije dođem do svog kreveta i odmorim.
Ubrzala sam Jasme jedva se zadržavajući na njoj i krenula prema šumi, iako me bilo strah noću sama lutati po šumi moja želja za odmorom je trenutno bila veća od straha.

Nikada u životu se nisam osjetila slabijom nego sad, cijelo tijelo me boljelo i imala sam blagu vrtoglavica.

Dok sam prilazila ulazu u šumu primjetila sam konjanika na bijelom konju, ušao je prije mene te brzo nestao među gustim drvećem šume. Bila sam uplašena i svjesna da mi se samoj svašta moglo desiti na ovakvim mjestima ali sam uprkos tome nastavila naprijed.

Potjerala sam Jesme u galop, pokušavajući pratiti šumski putić i izbjegavajući drveće koje mi se nalazila na putu. Odjednom, niotkuda put mi je presjekao bijeli konjanik kojeg sam malorpije vidjela.

Snažno sam povukla uzda kako bi obuzdala Jasme i spriječila sudar. Ona se preplašila te blago podigla na prve noge zbacivši me sa sebe. Pala sam na pod, na moju sreću zemlja je bila mekana od kiše pa nisam pretrpjela neku tešku povrijedu, a mogla sam slomiti nešto da je pad bio teži.

"Šta misliš da radiš?!" -Vrisnula sam na konjanika.

"Žurite negdje gospođice Lejla ili je bolje da Vas zovem gospođo Montegregori."

Poznavala sam taj glas, prokleto dobro sam ga poznavala, ali na prvu nisam vjerovala svojim čulima.

"Ahmede?"

"Da, ja sam. Zar me ne prepoznaješ."

U šoku što ga vidim nisam se mogla podići sa zemlje, samo sam nijemo zurila u njega.

"Ne, šta radiš tu usred šume?! Na smrt si me preplašio." -Najzad sam progovorila.

"Nisi me poželjela Lejla očekivao sam drugačiju dobrodošlicu. Dosta drugačiju ako ćemo iskreno. Očekivao sam da ćeš me čekati kod kuće kako si i obećala, a našao sam te udatu za bogatog zemljoposjednika. Malo je reći da si me razočarala, ali dobro još uvijek to možemo riješiti." -Sjahao je sa svog konja i stao ispred mene.

"Riješiti? O čemu ti pričaš i mi smo prekinuli prije nego si otišao na taj put, sjećaš se. Nikada ti nisam obećala da ću te čekati, dosta je i toga bilo Ahmede."

"Nisi mi ni morala reći, od tebe se očekivalo da ne čekaš."

"Pa dosta toga se očekivalo i od tebe, ali sam ja tebi bila na zadnjem mjestu."

"Dobro znaš da to nije istina!"

Pružio mi je ruku da mi pomogne da ustanem ali nisam je prihvatila.

"Ne znam i ne zanima me. Ja sam sad udata žena i to više nije bitno. Šta želiš od mene?" -Odgovorila sam i podigla se sa zemlje pucajući haljinu koja je bila do pola prekrivena blatom.

"Znam da si udata i to baš za Murata Montegregorija."

"Onda?"

"Šta onda Lejla, nije li ti drago što me vidiš?"

"Nije mi jasno zašto si se pojavio sad? Šta želiš  od mene Ahmede? Nisi bio tu kad si mi trebao zašto si sad došao?"

"Zašto si tako hladna prema meni?"

"Stvarno me to pitaš."

"Da pitam te?"

"Ne misliš li možda da si zaslužio to?!"

"Čime? Ti si ta koja nas je pregazila i otišla udati se za drugoga."

"Nas? Ko smo to mi Ahmede mi nismo postojali uopće barem se ti nisi ponašao kao da postojimo."

"Kako to možeš reći?"

"Mogu jer je to istina."

"Lejla, ja znam da si bila prisiljena da se udaš za tog morona i da si ljuta na mene, ali vjeruj mi ljubavi ja ću te izvući iz toga, spasit ću tebe i spasit ću našu vezu."

"Molim?!"

"Daa, ne brini se imam plan i konačno držim tog morona u šaci. Samo se strip još malo i sve će  doći na svoje."

"Šta će doći na svoje Ahmede? Jesi li ti pijan?"

"Nisam, vjeruj mi."

"Ne pitaš me šta ja želim?"

"Ja znam da ti mene voliš i da želiš isto što i ja."

"Griješiš Ahmede ja volim svog muža."

"Ne razumijem."

"Šta ne razumiješ, ja volim Murata!"

"Lejla šta to pričaš, ja sam tu sad i bit ću uz tebe, nikada te više neću ostaviti samu kunem ti se."

"Kasno je za to Ahmede."

"Nije kasno ljubavi, ništa nije kasno."

"Ne zovi me tako."

"Znam da si ljuta, ali vjeruj mi sve će se srediti i bit ćemo opet sretni zajedno. Konačno možemo imati našu kućicu kraj jezera, naš dom i puno djece. Sjećaš li se kako smo prije ležali pored rijeke maštajući o zajedničkom životu, eh pa sad sve to može postati stvarnost."

"Ne može, taj je period prošao i više se nikada neće vratiti."

"Zašto ne, mi želimo to."

"Govori u svoje ime."

"Lejla zam da si ljuta i da sam te povrijedio, ali ne pričaj mi tu priču da si se zaljubila u Murata jer ti ne vjerujem."

"Vjerovao ili ne tako je Ahmede. Volim ga, zaljubila sam se u Murata Montegregorija."

"To je laž. Prljava laž Lejla, ne možeš to raditi!"

"Nije laž, priznajem taj brak od početka nije bio iz ljubavi ali onda se sve promijenilo.."

"Šta se promijenilo?"

"Upoznala sam ga, shvatila sam ko je zapravo i zašto ga toliko ljudi voli. Mogu ti reći da je nemoguće ne voljeti tog čovjeka."

"Nije nemogućem ja ga prezirem."

"Uvijek si ga mrzio, a meni nikada nije bilo jasno zašto ga mrziš."

"Taj čovjek mi je oteo sve, sad i tebe."

"O čemu pričaš?"

"Ni o čemu."

"Murat me nije ukrao sama sam mu se dala, on mi je muž i to je moja dužnost."

"Kažeš mi da si se svojevoljno predala Muratu?"

"Jesam, razmislila sam o svemu, između mene i tebe je sve već bilo gotovo i pokopala sam to a potom pristala udati se za tog divnog čovjeka."

"Stvarno ga voliš?"

"Volim!"

"Kako je to moguće, gdje je sva tvoja ljubav prema meni?"

"To je bilo davno Ahmede, a ti si mi lično pomogao da pokopam svu svoju ljubav za tobom. Sad kad razmisljam o tome, nisam sigurna ni da je to bila ljubav."

"Svaka tvoja riječ je nož za moje srce, jesi li svjesna toga."

"Žao mi je, ali nisam nas pokopala sama. Zajedno smo to uradili, ti i ja i sad je gotovo. Nema nazad."

"Lejla!'

"Moj muž me čeka Ahmede, kasno je i moram se vratiti kući. Kako si uopće znao da sam tu?"

"Video sam te kad si otišla roditeljima i pratio sam te."

"Ne radi to više."

"Lejla ja te i dalje volim i boli me što tako pričaš o meni."

"Ne govori to."

"Govorit ću, znam da još osjećaš nešto prema meni."

"Varaš se, moja osjećanja za tobom su umrla prije par mjeseci kad sam se udala za Murata."

"Glupost Lejla! ne očekuj od mene da padnem na tu priču."

"Misli šta želiš, ja idem." -Rekla sam i ponovno uzjahala još uvijek nervoznu Jasme.

"Lejla čekaj."

"Da se nisi usudio više da me pratiš Ahmede. Shvati između nas je sve gotovo, nemamo više o čemu da pričamo."

"Ali.."

"Nema ali, tako je i točka. Završi sa tim i nastavi sa svojim životom kao što sam ja nastavila sa svojim."

"Ne vjerujem u sve što mi govoriš, kako je moguće da.."

"Moguće je, samo pokušaj, ostavi sve to iza sebe i vidjet ćeš."

"Lejla."

"Ahmede."

"Ovo ne može biti naš kraj."

"Ovo i nije naš kraj, naš kraj je bio davno. Onaj dan kad si me ostavio."

"Nisam te ostavio, samo sam.."

"Zbogom Ahmede, moram se vratiti svojoj kući, a ti se vrati svome životu. Želim ti svu sreću ovog svijeta i molit ću te da ne kvariš moju."

Izjurila sam iz šume brzinom svjetlosti dok mi je topla suza kliznula niz obraz.

Posljednja suza za tebe Ahmete, ne plačem ja zato što me boliš, ne boliš me, moja osjećanja za tebe odavno su nestala. Ova suza je zbog toga što još uvijek nisi shvatio da si me izgubio.
Kasno je sad, ovo moje srce je tuđe!

Sadašnjost;

"To je sve, sad sve znaš." - Kažem Muratu, nakon što mu ispričala šta se desilo taj dan kad me vidio da izlazim iz šume.

"Znači ništa se nije desilo između vas? To vam je prvi susret otkako si se udala za mene?"

"Da, vjeruj mi Murat. Nikad te ne bi prevarila, volim te i znam da i ti mene voliš."

"Ne znam." -Rukama se uhvatio za glavu vidno isfrustriran svime što se dešavalo.

"Molim te da se smiriš i da mi vjeruješ. Možemo ovo riješit."

"Kako da ti vjerujem? Zašto mi to odmah nisi rekla?"

"Nisam ni imala prilike Murat, nisi pričao sa mnom danima. Šta sam trebala doći pred tebe i tek tako ti reći da se moj bivši vratio."

"Znao sam da se vratio, ali mogla si mi reći da te ometa. Spriječio bi ga, ovako sam sumnjao u tebe."

"Ne ometa, nije se više pojavljivao do danas na ranču. A kako si ti znao da se vratio?"

"Pa zbog poslova oko ranča."

"Kakve veze ima Ahmed sa rančem, on je trgovac."

"A gospodin Sahin ti se nije pohvalio novim poslom. On je novi predstavnik stranog ulagača koji nam je poremetio sve poslove."

"To objašnjava zašto sam ga vidjela na ranču." -Rekla sam nakon kraće pauze, shvativši se da mi je isto to rekao i vrtlar prije nego sam ostala bez svijesti.

"Da."

"A šta si ti radio u šumi tu noć?"

"Ajše mi je rekla da si otišla ujutro i da si rekla da ćeš se brzo vratit, a već je bio mrak ti se nisi vraćala. Krenuo sam da vidim da ti se nije nešto dogodilo. Samoj ženi nije mjesto na drumu i to po mraku."

"Znači iako nismo pričali bio si zabrinut za mene?"

"Naravno da jesam. Ti si moja žena i moja je dužnost da brinem o tebi."

"Samo dužnost?" -Upitala sam razočarana njegovim odgovorom.

Odmahnuo je glavom i krenuo izaći iz sobe.

"Gdje ideš?" -Upitala sam.

"U svoju sobu."

"Ovo je tvoja soba Murat."

"Mislim da bi bilo bolje da budemo odvojeni neko vrijeme."

"Molim? Pa bili smo odvojeni svo ovo vrijeme. Objasnila sam ti sve, nije mi jasno zašto mi ne vjeruješ."

"Trudim se da ti vjerujem, ali mi treba vremena."

Suza je krenula iz moga oka, a on je izašao iz sobe ne obazirući se na mene.

Kako ne vidiš da izgaram od čežnje za tobom budalo. Kako to ne vidiš?!

Sjedjela sam pored kamina promatrajući vatru kad je netko pokucao na vrata.

"Ko je to?" -Upitala sam.

"Ja sam Lejla." -Čula sam Muratov glas sa druge strane.

"Uđi, otvoreno je."

Dlanovima sam obrisala mokro lice od suza i okrenula glavu na drugu stranu kako ne bi vidio da plačem.

"Još ne spavaš?" 

Blago sam odmahnula glavom, a on je ušao u sobu zatvarajući vrata za sobom.

"Zašto sjediš na podu pored kamina. Je li ti hladno?"

"Nije."

"Jesi li dobro? Sjedni gore neudobno ti je tu."

"Pusti me Murat. Šta želiš?"

"Vidio sam da si budna pa sam došao da vidim treba li ti nešto."

"Bas fino od tebe. Došao si da mi pomogneš da spakujem kofere?"

"Kakve kofere?"

"Rekao si mi da me sutra vraćaš ocu i da ne vjeruješ da je beba tvoja, da ne možeš više da me gledaš i.."

"Lejla." -Zaustavio me povrijeđenim glasom.

"Nadam se da se raduješ što ćeš ostati sam u kući. Sad možeš slobodno da se viđaš sa onom svojom raspuštenicom."

"O čemu ti pričaš?"

"O znaš ti dobro."

"Lejla ja nemam ništa sa gospođom Viktorijom."

"Ništa osim bezbroja strasnih zajedničkih noći."

"To su obične klevete protiv mene. Od kako sam se oženio.."

"Baš tako, od kako si se oženio!"

"Nisi me pustila da završim."

Ustala sam sa poda i pogledala ga u lice. Nije me više bilo briga je li mi lice bilo crveno od suza, bila sam bijesna na njega.

"Izlazi van iz moje sobe Murat, ne treba mi pomoć od tebe ni ja tebe više ne želim da gledam."

"Ne govori to."

"Šta to. Govorim ono što hoćeš da čuješ."

"Lejla,molim te. Bio sam ljut i svašta sam rekao u bijesu. Ti znaš da ja ne mislim to. Nikad te neću vratiti roditeljima, nikada. Ti si moja žena i mjesto ti je pored mene."

"Više nisam. Ni ja ni beba nismo tvoje."

Presjekao me pogledom, a u narednoj sekundi se našao pored mene grleći me svojim snažnim rukama. Nisam se pomjerila, nisam ni mogla.

"Murat, odmaknuo se od mene."

Nije se odmaknuo, rukom me uhvatio za bradu i natjerao da se zagledam u njegove duboke smeđa oči.

"Slušaj me dobro, sad si to rekla i da se više nikad nisi usudila da to kažeš."

U glasu su mu se miješale emocije povrijeđenosti, ljutnje, ljubavi i pažnja. Kako god bila je to muzika za moje uši.

Spustila sam pogled do tih prelijepih punih usana, a već u narednom momentu moje usne su se spojile sa njegovim u strasni poljubac koji me ostavljao bez dana.

"Ti si moja! Zapamti to." -Šapnuo mi je u uho, tako strasno da sam se naježila.

"I ti si moj."

"Samo tvoj, jedina moja."

Sljedeće što sam osjetila bilo je njegovo masivno tijelo dok me gurao prema krevetu i njegova težina kad se konačno našao iznad mene.

Njegovi poljubci na mome vratu budili su vatru u meni kakvu nikada prije nisam osjetila.

U sebi sam vrištala od sreće, on je bio moja sreća i moj život.

Njegova blizina je sve što mi je bilo potrebno u životu i bez čega ne želim više da živim.

_____________________

Evo ga i malo romantike, nadam se da Vam se sviđa.
Volim Vas i ljubim.
Lijep pozdrav! 💗💗💗