Lejla

Sjedim na visokoj drvenoj stolici koju je upravnik Omer napravio samo za mene, okružena velikom zelenom livadom punoj prelijepog cvijeća. 

Pokušavam se skoncentrisati na sliku koju upravo slikam, ali misli mi odvlači porteru koji stoji ispred mene naslonjen na smokvino drvo.

To je porter moga muža na kojem radim već danima ali nikako da ga završim.

Pogledam još jednom sliku koju završavam, to je fotografija konja koji veselo trčkaraju u oboru. 

Od kako sam ostala trudna sve više uživam u prirodi i ovom ranču, a što više uživam u tome više vremena provodim slikajući momente koji mi ostaju u sjećanju a kojih je svakoga dana sve više

I dalje zurim u portret dok slušam cvrkut ptica na visokim granama koje me okružuju. Ljeto je u svojoj punoj žestini, tako da je svaki dan topliji od prethodnog.

"Gospođice Lejla, hoćete li molim vas ući u vilu, od ranog jutra ste napolju a pogledajte koji je sat." 

"Znam Ajše, davno je sunce prešlo polovicu neba  znači prošlo je podne." 
"Ova sparina je opasna po vas i vaše stanje, pozlit će vam, a ne želim ni da mislim o tome šta će gospodin Murat da kaže kad sazna da sam vas pustila da po ovoj sparini cijeli dan presjedite na livadi."

"Ne brini, neće saznat a i ovdje mi je baš lijepo."

"Gospođo Lejla, molim Vas."

"Ajše, dobro sam i u hladu sam." 

"Dobro, ali ako naljutite gospodina da znate da ja nisam kriva."

"Dogovoreno."

"Treba li vam nešto da vam donesem." 

"Možeš li molim te da mi dodaš taj portret iza tebe."

"Naravno gospođo. Izvolite."

"Hvala Ajše, a ovu sliku odnosi u vilu i odloži u moju sobu da se osuši."

"Hoću. Treba li Vam još nešto?"

"Treba, možeš li mi donijeti još lemonade."

"Naravno gospođo, odmah ću."

Okrenula se i krenula prema po limunadu.

"Ajše."

"Da, gospođo."

"Slika." -Očima sam pokazala na sliku koju je trebala ponijeti, a nije.

"Ahh daa." -Rukom se udarila po čelu, okrenula se i otišla.

A ja sam nastavila sjenčiti portret svog dragog muža, čekajući frišku, ledenu limunadu.

Dok sam crtala pažnju su mi odvukla dva najzgodnija muškarca ikada, moj muž i moj sinčić koji sada ima dvije godine.

Trčao je po sunčanoj livadi dok se Murat pravio da ga pokušava sustići ali mu Jusuf izmakne u zadnji čas. Smijali su se a moje srce bilo je puno. Puno tog predivnog prizora, puno rajskog zvuka njihovog smijeha i njegovog slatkog doziva nja "mama, mama pomozi mi", svaki put kad bi ga Murat uhvatio. 

Podizao bi ga visoko u zrak i pravio se da hoće da ga pojede.

"Sad si moj." -Govorio mu je, a on je vrištao.

"Prestani tata, reći ću te mami." 

Murat ga spustio kad me uočio iza drveta, a on je dotrčao do mene.

"Mama, mama tata opet hoće da me pojede." 

"Hmm, pa ne daj mu." 

"Ne dam, čuvaj me." -Podigao je ruke da ga uzmem u naručje što sam i učinila.

"Kako je danas mamim sultan Jusuf?" 

Upitala sam ga dok sam rukom prelazila preko njegovih smeđih kovrdža. Ime je dobio po Muratovom ocu, koji na žalost nije doživio da ga upozna, kao i prelijepe krupne plave okice koje su krasile duge trepavice.

Kovrdžavu kosu je imao na oca, ali je smeđu boju poprimio od mene, barem sam ja voljela tako da kažem jer su svi govorili da je slika i prilika svog oca iz mlađih dana. 

Nepogovorno ličio je na mog supruga, samo ja to nekada nisam voljela da priznam.

"Uff mama , jako mi je vruće." -Žalio se dramatično otpuhujući. 

"To je zato što si cijeli dan na suncu mamino." 

"Moguće." - Otpuhnuo je ponovno, na što smo se ja i Murat nasmijali.

"Pogledaj mama leptir, pusti me idem da ga uhvatim." 

Spustila sam ga, a on je potrčao za šarenim leptirom preko livade.

"Dramu je definitivno naslijedio od moje majke." - Obratila sam se Muratu, nakon što je Jusuf otišao na što se on nasmiješio pokazujući svoje savršeno bijele zube.

"Bespogovorno." 

Krenuo je prema meni, a ja sam ga promatrala poput lavice koja vreba svoj plijen. Hodao je prema meni polako, zavodnički dok sam se vragolasto smješkala. Nosio je bijelu košulju koja je već bila polumokra od znoja jer po mojoj procjeni, doskora je radio sa konjima. 

Prišao mi je, stavio ruke na moj već nabrekli stomačići upitao;

"Kako je moja najljepša trudnica?"

"Uff umorno." - Otpuhnula sam imitirajući svoju majku.

"Ponekad stvarno ličiš na nju." - Nasmijao se, zadirkujući me te spustio svoje meke usne na moje nježno me ljubeći dok su mi se nosnice punile njegovim mirisom.

Bila sam opijena mirisom tog muškarca, čak i nakon toliko godina jedan njegov poljubac ili barem samo njegova blizina budili su u meni vatru koju je samo on mogao ugasiti.

Nisam više bila sigurna je li to zbog ljubavi, strasti ili samo činjenice da imam jako zgodnog muža. 

Naporan rad na ranču držao je Murata u takvoj formi da gdje god se pojavio djevojke i žene bi šarale očima na njega, a ja bi se ponosno šetala kraj njega pomalo ljubomorna, no više sa pogledom koji govori; „možete da gledate, to što vi kuje gledate i o čemu maštate ja imam u krevetu svako večer.“

Zamišljeno sam ga gledala sa osmijehom na usnama, a on je jako dobro znao taj pogled.

"Hmm raspoložena si danas." -Nježno je rukom prelazio preko mojih leđa.

"Ahaam. "

"Kakav bi ja bio muž kad ne bi ugodio svojoj trudnoj ženici." - Nakrivio je svoju glavu spuštajući mi nekoliko nježnih poljubaca u vrat od kojih sam se naježila.

"Nemoj Murat,pa trudna sam." - Zaustavljala sam ga dok još nije bilo prekasno.

"Bit ću jako pažljiv." -Promrmljao je ne odvajajući usne od mog vrata.

"Khmm!!" - Ajše se zakašljala iza Murata i on se odvojio od mene. 

"Izvinite što vas prekidam. "- Zacrvenila se na što smo se mi samo pogledali. 

Ajše je bila moja lična pomoćnica od kako sam došla u vilu Montegregorovih i njen posao bio je gotovo u potpunosti vezan za mene pa nije bilo rijetkost to što je stalno nalijetala na mene i Murata u neprikladnim pozama, ali ono što je krasilo čestitu djevojku poput nje bilo je to izrazeno crvenilo obraza koje se pojavljivalo svakog puta.

"Idem da vidim gdje je nestao Jusuf." -Murat se izmaknuo te krenuo za našim sinom.

"Evo ga gospođo, vaše mlijeko sa bademima." - Ajse mi je prišla noseći čašu sa mlijekom.

"Mlijeko sa bademima?" -Upitno sam je pogledala, no nije shvaćala moj pogled.

"Ajše!"

"Molim gospođo."

"Šta se dešava sa tobom zadnjih dana, nekako si mi sva pogubljena? "

"Ništa gospođo."

"Ajšee??"

"Gospođo." 

"Nemoj ti meni gospođo nego mi kaži šta se dešava sa tobom?"

"Šta bi se dešavalo."

"Ne znam, ti kaži meni. Evo sad te pošaljem po limunadu ti mi doneseš mlijeko sa bademima, kažem ti da poneseš sliku u kuću ti zaboraviš, jučer ti kažem da mi spremiš ormar nađem te kako pospremaš već pospremljen krevet. Jutros te tri puta te šaljem po voće ti svaki puta doneseš pogrešno, Muratovu odjeću si složila u moj ormar, a da i ne spominjem greške koje ti se ponavljaju sa Jusufom." 

"Ja se izvinjavam gospođo, neće se više ponoviti. Izvinite molim vas.." -Jako se uzrujala mojim nabrajanje, ali to mi nije bio cilj.

"Uredu je Ajše, svima se dešava da pogriješe i ne grdim te zbog toga, samo me zanima zašto si takva u posljednje vrijeme. Nikad ti se prije nisu dešavale takve stvari." 

Čekala sam odgovor gledajući je kako još više crveni, ali nisam ga dobila pa sam nastavila. 

"Ajše." - Uzela sam je za ruku i natjerala je da pogleda u mene. - "Ti znaš da si ti moja prijateljica i ja volim da mislim da sam i ja tvoja pa ako ima nešto što te muči voljela bi da mi to kažeš." 

"Ali nema ništa takvo, vjerujte mi da ima ja bih Vam rekla."

"Dobro, ako ti tako kažeš. "

"Idem po vašu limunadu."

"Čekaj, stani. Vrati se."

"Recite."

"Priđi bliže."

"Zašto?"

"Dođi, tu stani da te pogledam. "

Uradila je što sam joj i naredila i samo jedan pogled na te oči i shvatila sam šta je u pitanju. Već dugo sam sumnjala  u to ali nisam bila sigurna. 

"Ajše.." 

"Godpo.."

"Pa ti si se zaljubila." 

"Nisam, jaa.." -Izgubila se.

"Baš jesi!! Ko je sretni dobitnik tvoga srca?"

"Gospođo Lejla, nisam.."

"Pusti tu priču, nego mi kaži ko je on?"

"Nemojte da kažete mojoj majci."

Nasmijala sam se iz svog glasa kad sam vidjela paniku na njenom licu jer sam otkrila njenu malu tajnu.

"Naravno da neću, ali moraš da mi kažeš ko je on?" 

"Nitko." 

"Ajše." 

"Gospođo."

"Je li onaj čoban što ti je donosio svježe voće i  divlje ruže."

"Ma nije gospođo, to je bilo davno."

"I mislila sam da nije on, a onaj majstor što je prošli mjesec popravljao obor. On te zagledao."

"Ma jok gospođo." 

"A čuvar, onaj visoki Omerov rođak, što svako malo oblijeće oko tebe." 

"Nije on."

"Aman Ajše kaži mi ko je taj zbog kojeg tvoje oči sjaje tako." 

"Nemojte gospođo, molim Vas. Stid me je."

"Znam. Da nije onaj kauboj što sam te vidjela sa njim? " 

"Bože sačuvaj, daleko bilo." -Namrstila se.

"Pa dobro šta ja znam, oblijetao je oko tebe." 

 "Pa jeste, ali ne bi se zagledala u propalu lutalicu. Uostalom gospodin Murat ga je otjerao sa ranča."

"Dobro to nisam znala."

"Sad znate."

"Ko bi onda mogao biti?"

Zamislila sam se u glavi prelistavajući sve momke sa ranča koje sam viđala oko Ajše i uopćeno po ranču, a koji bi joj se mogli dopasti. 

Ajše je skoro napunila sedamnaest godina i izrasla je u pravu ljepoticu koju su salijetali mnogi mladići. 
A imali su i koga, pored ljepote Ajše je imala karakter i vrline koje je malo koja djevojka posjedovala.

Njena duga crna kosa uvijek je bila sapletena u dugu pletenicu koja joj je sezala do kraja leđa, pune usne, malo tamiji ten od stalnog hodanja po suncu te dva smeđa oko koja su sijala pokazujući ljepotu duše te djevojke. Izrasla je u visoku, stasitu djevojku, bujnih djevojački grudi koje su krasile njenu vitku figuru.

Dok sam je posmatrala, primjetila sam da ne gleda u mene nego u nešto iza mene dok joj je na usnama sijao osmijeh pokazujući njene rijetke bijele zubiće. Iako se smiješila pogled joj je bio nekoliko tužan i pun čežnje. 

Okrenula sam se prateći njen pogled i tamo ugledala konjušara Hasana, kako bez majice kupa visokog i moćnog smeđeg konja, Hansa. 

"Ajše." - Pozvala sam je no nije me čula.

"Ajše!" -Ponovila sam ovoga puta glasi je, a ona se lecnula.

"Aaaa tako znači, konjušar Hasan?!" 

Zadovoljio sam se smješkala dok sam posmatrala njenu reakciju, u potpunosti sam otkrila njenu tajnu.

Konjušar Hasan bio je visok, stasit momak, crne kose i jako lijepih crta lica. Nije bio puno stariji od Ajše, imao je oko dvadesetak godina i bio je novi radnik na ranču. Zbog toga ga nisam dobro poznavala no ono sto sam znala o njenu bilo je zadovoljavajuće, veseo je momak i pored toga jako dobro odgojen. Uvijek mi me pozdravljo kad bi prolazila i obraćao mi se sa poštovanjem. Bio je i jako vrijedan, par puta sam čula Murata i upravnika Omera da ga hvale.

"Pa dobro Ajše, dobar izbor." -Namignula sam joj.

"Nemojte tako gospođo." -Postidjela se.

"Zašto, Hasan je zgodan."- Okrenula sam se kako bi ga ponovno odmjerila kad sam primjetila Muratov mrk pogled te brzo okrenula glavu. 

Murat je jako posesivna i ljubomorna osoba, a ja kao i svako zensko slaba sam na zgodne muškarce kojih je na ovom ranču bilo na izbor. 

"Pa dobro Ajše šta je problem sa Hasanom?"

"Ništa. Ja nemam ništa sa njim."

"Ajseee, kaži mi!!"

"Gospođo.." 

"Slušam te, pričaj."

"Ašikovali smo u tajnosti, rekao mi je da me voli i da želi da se vjenčamo. I ja sam željela isto, sve do prije nekoliko dana." 

"Šta se desilo?" 

"Odjednom je sve prestalo."

"Kako to misliš?"

"Prestao je da me gleda, ne dolazi više na naše tajno mjesto na kom smo se sastajali i ne želi da razgovara sa mnom. Zbog toga sam jako tužna i pomalo odsutna od posla, ali obećavam Vam da se to više neće dešavati. "

"Zašto se ponaša tako? Jeste li se posvađali?"

"On.." 

"Šta?"

"On treba da se ženi."

"Molim! Nije li tebi obećao da će te oženiti?!" 

"Jeste, ali njegovi su odlučili da ga žene ranije i traže djevojku sa mirazom."

"Paa.." 

"Jučer su ga vjerili za mljekarovu kćerku, Eminu." 

"Onu riđavu, ti si hiljadu puta ljepša i bolja od nje." 

"Jeste gospođo, ali ona ima veći miraz i to dosta veći od mene, a Vi znate da se danas samo to i gleda."

"Čekaj, ispravi me ako griješim ali ti kažeš da on tebe voli?"

"Da, tako on tvrdi." 

"I ti mu vjeruješ?" 

"Vjerujem, on nije osoba koja umije da laže. Pošten je gospođo, čim su ga njegovi vjerili odmah je prekinuo sve odnose sa mnom i odaljio se od mene. Iako protiv svoje volje, mora da poštuje roditelje i njihovu odluku." 

"Znači problem je miraz?" 

"Da." -Oborila je pogled skrivajući suze koja su klizila niz njene crvene obraze.

"Ajše, voliš li ti njega?" 

"Volim gospođo i to puno."

"Želiš li se udati za njega?"

"Samo za njega i želim, ali znate da me nitko neće pitati za to. Njega će oženiti Eminom, a mene će udati za nekoga koga ja ne želim i to je to. Moramo se pomirit sa svojom sudbinom."

"Ne morate! Ako on voli tebe i ako želi da te oženi, a ti se slažeš sa tim onda nema problema." 

"Njegovi mu neće dozvoliti da oženi mene bez miraza, a i on je već vjeren."

"Ma pusti ti mljekarovu kćerku i njen miraz."

"Kako to mislite?" 

"Ja ću tebi Ajše dati miraz bolji od njenog, pa zar će novac da ruši vašu sreću." 

"Ali gospođo.. "

"Ništa ali, ajde donesi mi limunadu." 

"Ja to ne mogu da prihvatim, jokk.." 

"Ajše nisam te ništa pitala."

"Stvarno ste ozbiljni?" 

"Stvarno. To je od sad moj posao i ja ću to riješit. Ne brini se. " 

"Allah Vas blagoslovio gospođi." -Bacila mi se u zagrljaj.

"Ajde ajdee, idi do svog dragog i dogovorite vjenčanje, a sutra ujutro dođi kod mene po miraz."

"A šta ako njegovi roditelji budu pravili probleme ili Eminini?" 

"Ako budu pravili probleme, Murat će to da riješi, ne brini se."

"Šta ću ja da riješim?" -Upita Murat, stojeći sa Jusufom iza nas.

"Ništa za sad." -Kratko odgovorim, a Ajše se postidi i nestane.

"Šta je sa ovom malom, ima dva sata kako sam je poslao po mlijeko za Jusufa još ga nije donijela? -Upita Murat kad Ajše ode. 

"Mlijeko sa bademima?" 

"Da." 

"Tu je." -Predam mu čašu, koju on doda našem sinu.

"Kad popije mlijeko on ide na spavanje, a Vi gospođo idete u sobu." 

"Hmm jesam li to pod kaznom gospodine Murat?"

"Jeste." -Odgovori kratko kroz osmijeh. 

"Neka sam, ne bunim se."

"I ne smiješ. Nego šta si pričala sa Ajše, šta ja to treba da riješim?"

"Pričat ću ti, al poslije kazne."

Vragolasto ga pogledam, a on mi uputi zadovoljni osmijeh.

"Idemo." -Kaže I podigne Jusufa koji je već popio svoje mlijeko te krenu prema vili.

Pokupim portret i veselo krenem za njima promatrajući široka leđa svog muža i mog prekrasnog sinčića koji već usnulo leži na njegovom ramenu.

Mir, beskrajna sreća, zadovoljstvo, ljubav, strast i uživanje.. 

Sve te riječi nisu dovoljne da opišu moj život, ali jedna jedna jeste "Savršenstvo!". 

Moj život je savršen i da mogu nešto da mijenjam u našoj prošlosti ili sadašnjosti, ništa ne bi promjenila. 

Nadam se da ne bi ni on! 

_________________________
Evo vam malo slikica konjušara Hasana, Ajšinog budućeg muža.
Kako Vam se sviđa? 😏🤪🙃

A evo i novog nastavka, uživajte!
Lijep pozdrav! 💟💟
Dream_Nela ♡