Murat

"Gospodine Murat probudite se, gospodine.."

Čujem kako me netko doziva iz dubokog sna, otvorim oči i ugledam služavku Mariju, ženu mog konjušara. Ležim na leđima, a na mom ramenu Lejlina usnula glavica. Oboje kao od majke rođeni. Brzo prebacim plahtu preko nas i prostrijelim Mariju pogledom..

"Šta za Boga miloga radiš tu!?"

"Ja se izvinjavam gospodine, ali.."

"Nema ali izlazi napolje!"

"Alii.."

"Odmahh Marija."

"Gospodine problem morate doći." - Promuca okrećući glavu od nas.

"Kakav problem?"- Upitam.

"Rekli su mi samo da vas hitno probudim i pozovem. Ne znam o čemu se radi, ali je ozbiljno."

"Uredu, dolazim." -Odgovorim mrsko i ona odmah izleti iz sobe pažljivo zatvarajući vrata da ne probudi usnulo malo stvorenje na mom ramenu.

Pogledam je i moj dah zastane od prizora preda mnom. Raspršene kose, potpuno naga i tako pripijena uz mene izgledala je kao vila iz dječjih bajki. Tako čisto i nevino kao da nije sa ovoga svijeta. Posmatram njeno lice i trudim se upamtiti svaku njenu crtu kao da je gledam po prvi i posljednji put. Gledam njena ramena koja se lagano pomjeraju dok diše, rukom je mazim oko golog struka i jače stežem uz sebe posmatrajući njenu vitku nogu kako me steže oko sebe.

Ne želim je pustiti iz svog naručja, želim zaustaviti vrijeme i cijelu vječnost je gledati na svom ramenu. Ne želim napustiti ovaj krevet i svoju ženu koja je sinoć po prvi put bila tako bliska sa mnom bez ikakvog opiranja ili negodovanja. Predala mi se u potpunosti, a ni ja joj nisam ostao dužnik, volio sam je kao da samo mi postojimo. Kao da smo sami na ovom svijetu.

Ne želim, ali znam da je moram ostaviti i otići provjeriti zašto me zovu i kakav mi to problem ovoga jutra uništava život. Nježno je okrenem na jastuk pored oslobađajući svoju ruku ispod nje i naginjući se nad njom pažljivo kao majka nad tek rođenim djetetom. Tako je krhka, tako nježna i lomljiva ispod mene, jedan jači stisak bi je slomio. Nježno je ljubim sjećajući se naše prve bračne noći i njenog bezuspješnog opiranja. Tako krhkoj nije joj uspjevalo ni blago me odgurnuti ali se tako jako trudila cijelo to vrijeme. Sjetio sam se suze u njenom plavom oku i poželio da se ta noć nije desila i da je nikada nisam uzeo na takav način. Ali ne mogu to promjeniti..

Začujem blago kucanje na vratima, brzo skočim sa kreveta, nađem pantalone i navučem ih na sebe pa provjerim da li sam pokrio Lejlu. Odem do vrata i pažljivo ih otvorim, izađem na hodnik kako je ne bi probudio. Ispred nađem Mariju koja me uznemireno posmatra.

"Pa dobro nisam li ti rekao da me više ne zoveš i da ću doći."

"Oprostite gospodine, ali radnici su došli, traže vas hitno."

"Zašto Omer to ne riješi."

"Gospodine Omer nije tu."

"Nego gdje je?" -Sad se već zabrinem jer Omer nikada nije napuštao ranč bez moje dozvole. Pogotovo ne u ovako važnom poslu, on je bio moja desna ruka i glavna osoba poslije mene.

"Imali su nekih problema gospodine.."

"Kakvih problema Marija!?"

"Ne znam, ali vidim da su radnici jako uznemireni i znam samo da je hitno. Hoćete li sići?"

"Idem sačekaj me tu."- Kazem Mariji i krenem prema svojoj sobi.

Uđem u sobu, zgrabim čistu košulju sa kreveta i parče papira na kojem napišem poruku za Lejlu.

"Da imam moć da mogu vratiti vrijeme iz naših života bi izbirsao našu prvu bračnu noć. Volio bi da je prethodna noć naša prva bračna noć i da je takvom pamtiš. Žao mi je što ti ovo nisam mogao reći gledajući te dok se razbuđuješ, ali morao sam izaći rano.
Imam neki problem na ranču, pokušat ću se vratiti brzo, a kad se vratim želim da provedemo ostatak dana zajedno. Zapravo ne samo ostatak dana nego ostatak života. Iskreno se nadam da i ti želiš isto i da će ovo biti novi početak za nas."
Volim te Lejla..

Dajem poruku Mariji i zamolim je da je da ubere najljepšu ružu iz vrta te je zajedno sa porukom ostavi u Lejlinoj sobi.

Na izlazu iz kuće zateknem grupu radnika zabrinutog izraza lica. Odmah shvatim da će ovaj dan biti dug i požalim što sam ustao iz tog kreveta. Od njih saznam da su kočije sa robom utovarene i poslate po planu, a zatim na pola puta presretene i vraćene.

Mislio sam da će ovo biti savršen dan, ali sam se izgleda dobro prevario. Od Omera nije bilo ni traga ni glasa, a jedini on je znao šta se zaprsavo desilo. Kako mi radnici kažu stiglo je neko zakasnijelo pismo i Omer je naredio da se sve zaustavi i da čekaju moje naređenje, a sad ga nema.
Osjećao sam kako bijes raste u meni i imao sam jako loš osjećaj u vezi svega ovoga. Više od ičega sam mrzio kad nemam kontrolu nad situacijom, pogotovo u ovakvom poslu koji je jako bitan za opstanak ranča. Ne mogu zamisliti koji je razlog obustavljanja svega u posljednoj fazi dogovora. Skoro sam sam se počeo tresti od muke kad se Omer konačno pojavio, gotovo je skočio sa konja u pokretu i požurio prema meni.

"Gospodine imamo problema."

"Svjestan sam toga, gdje si ti do sad i zašto si dođavola zaustavio sve bez mog znanja."

"Stiglo je pismo od gospodina Fazlija."

"Čuo sam kakvo pismo? Ne sviđaju im se naši proizvodi?"

"Ne, još gore. Otkazali su narudžbu i gotovo sve poslove sa našim rančem."

"Molim!? Kako je takvo nešto moguće!?" -Dreknem ljutito na Omera iako znam da on nema ništa sa tim.

"Moguće je izgleda našli su bolju ponudu." -Kaže Omer tiho.

"Ne mogu tek tako otkazati ovako velik posao. Jesu li oni svjesni šta rade?" -Nastavim.

"Bojim se da jesu i da mogu. Našli su novog partnera, a nama su otkazali posao tek tako."

"Kako otkazali u zadnji čas, ne može to tako! Sad idem tamo i pokazat ću tom mamlazu kako se sklapa posao. Mislio sam da su ozbiljniji, godinama radimo sa njima, šta je sad ovo. Kakva je ovo neozbiljnost. Ne može to tako!"

Vrištao sam od bijesa hodajući okolo dok su me radnici tiho gledali i izmicali se kako ne bi došli u kontakt sa mnom. Njihova lica bila su beživotna od umora i straha. Umora zbog napornog rada oko isporuke zadnjih dana i sad je to sve trebalo biti za džabe.

"Nije baš u zadnji čas." -Nastavio je Omer kad sam se smirio.

"Kako misliš nije, natovarene kočije stoje na pola puta."

"Da, ali to nije do njih. Poslali su dopis i sazvali sastanak, problem je što to pismo nije došlo do nas na vrijeme."

"Kako je to moguće?"

"Ne znam, ni meni nije jasno. Znao sam da ćete to pitati pa sam to i išao provjeriti."

"Iii?"

"Ništa. Nije njihova krivica, pismo je poslano na vrijeme."

"Sumnjivo mi je to."

"I meni je, ali sad ništa ne možemo."

"Vidim. Kakav je to sastanak."

"Sastanak je sazvao Gospodin Fazlij zajedno sa još par njegovih saradnika i sa tim novim partnerom, zapravo njegovim predstavnikom. Kako sam čuo taj novi partner je zainteresovan i za vaš ranč i poslove na njemu."

"Ko je on?"

"Raspitao sam se, neki strani plemić je u pitanju, veliki je igrač i posluje sa ljudima širom svijeta. Do sad nije imao nikakvih poslova na našim prostorima, ali je pribavio novog predstavnika koji je zadužen baš za naš dio i jako zainteresovan za naše poslove što se vama lično nikako neće svidjeti."

"Nije prvi put da neko pokušava preoteti naše poslove, a vjerojatno nije ni posljednji. Riješit ću to na sastanku sa gospodinom Fizlijem. Neće prekinuti dugogodišnje partnerstvo radi nekog stranog ulagača."

"Varate se gospodine, ovo je jako ozbiljno."

"Znam da je ozbiljno Omere, kako nije ljudi su nam otkazali posao dogovoren godinu dana unaprijed zbog nekog tamo plemića. Ko je uopće on?"

"Bitnije je ko mu je novi predstavnik."

"Je li nam poznat?"

"Jeste."

"Zašto imaš takav pogled poBogu nemam cijeli dan reci mi ko je?

"Nećete biti sretni zbog toga?"

"Ko je on? Poznajem li ga? Govori zaboga!?"

"Poznajete, Ahmed Sahin, bivši zaručnik vaše žene."

"Ahmed Sahin.." -Na spomen njegovog imena osjetim kao da me neko šutnuo nogom u stomak i moj dan postade još gori. Pred očima mi Lejla i njena ljubav prema njemu kakvu ja možda nikad neću osjetitit.

On, opet on!!

"Jesi li siguran u to što govoriš?" - Upitam, moleći Boga da to nije istina.

"Sto posto gospodine, šta više mislim da će gospodin Sahin biti prisutan na sastanku."

"Kad je sastanak?"

"Moramo odmah krenuti, ako planiramo stići prije kraja."

"Osedlajte konje" -Naredim dvojici konjušara koji su bili u blizini.- "I pozovite Mula da nam se pridruži."

"Vaš ujak se još nije vratio?" -Upita me Omer.

"Nije, nažalost. Poslat ću pismo da se vrati što prije, ovo je izmaklo kontroli. Ne znam da li ćemo moći sami riješiti sve ove probleme, bez njega."

Sa sastanka smo se vraćali u sumrak, sva trojica smo bili tihi i zamišljeni. Sve što se čulo bilo je udaranje kopita o kamen na putu i priroda koja se spremala na počinak oko nas. Ja sam išao prvi a Omer i Mula iza mene. Razmišljao sam o sastanku koji nije prošao onako kako sam se nadao. Nisam uspio ubijediti Fazlija da ostane pri našem dogovoru jer je već potpisao ugovor sa novim ulagačem. Jedina pozitivna strana svega toga jeste što se meni također nudio ugovor sa istim ulagačem ali pod lošijim okolnostima. Loša i najgora strana svega toga jeste ta što je predstavnik tog ulagača upravo bivši zaručnik moje žene koja je ludo zaljubljena u njega i koji me prezire od kad zna da postojim.

Čujem Omera iza sebe kako jače potjera konja do mene.

"Jeste li dobro gospodine?"

"Ne znam šta bi ti odgovorio na to pitanje Omere."

"Znate da nemate drugog rješenja osim da prihvatite ponudu koju su vam dali. Ako i sutra odbijete znate da će sva naša roba propast, a to će napravit veliku štetu ranču."

"Znam Omere, znam da moram prihvatiti ponudu."

"Zašto ste je onda odbili?"

"Nisam odbio, tražio sam vrijeme."

"Razumijem vas, zbog Ahmeda." - Omer me predobro poznavao da bih ga lagao, gledao me i čitao moje misli. -"Ne vjerujete mu." -Nastavio je.

"Prokletstvo šta hoće taj čovjek više!"

"Ne znam sa hoće, ali mislim da ima neke veze sa njegovim prijašnjim vezama sa ovim rančom,a i sa.."

"Sa mojom ženom?"

"Da, gospodine. Kako je gospođa?"

"Ništa me ne pitaj čovječe, mislio sam da će danas biti najljepši dan u mom životu ali očito sam se prevario."

"Dan još uvijek nije gotov."

"Gotov je Omere, bolje da nikad nije ni počinjao."

"Šta vam to znači?"

"Ne znam čoviječe, ne znam. Pogubljen sam."

"Ne mislite valjda.."

"Šta Omere?"

"Da Lejla.."

"Da Lejla ima neke veze sa ovim? Ne znam šta drugo da mislim čovječe. Taj prokletnik se na sve načine pokušavao domaći ovog ranča još od prije, ali mu to nije polazilo za rukom. Moja žena je njegova bivša zaručnica i pazi čuda on nekom magijom postaje predstavnik tako moćnog čovjeka. Kako je došao do toga i kako je došlo do svega ovog, eto ti mi objasni."

"Zaboga Muratm ne znam kako se Ahmed dočepao te pozicije, ali znam da Lejla nema veze sa tim. "

"Ne znam, više ne vjerujem ni u šta. Možda je ujak bio u pravu kad mi je rekao da griješim što nju ženim."

"Ne radi to sebi, ne radi to njoj Murat. Budi razuman molim te i ne čini toj djevojci nepravdu."

"Koju nepravdu Omere! Oženio sam je, ponudio sam joj sve čak i sebe sam joj dao na dlanu. Ona i dalje voli njega, ta ljubav nije mogla prestat. I Bog zna da li će ikad."

"Meni se činilo da je prestala." - Pogledao me je direktno u oči i znao sam na šta cilja.

"I meni je ali sam se očito prevario. Lagala je i glumila kao i sve žene uostalom. Nikad joj nisam ni trebao vjerovati."

"Griješiš Murate.."

"Ne znam čovječe, ne želim da pričam o tome, ne želim da pričam o njoj. A što se posla tiče sačekat ću ujaka pa ćemo zajedno vidjet šta dalje."

"Kako vi kažete gospodine."

Potjerao sam konja i brže krenuo ispred njih. Nije mi se žurilo na ranč, ali sam morao pobjeći od Omerovih prodornih očiju. Znao je svaku moju misao, čitao me bez dozvole i to me natjeralo da požurim prema ranču. Iako bi sada rado išao bilo gdje drugo, ali ne u kuću u kojoj me čekala ona. Laganje Omeru da ne želim pričati i misliti o njoj nije pomoglo, ni meni ni njemu. Nije mi vjerovao, kao ni ja samom sebi. Sve što sam želio bila je ona, cijeli dan mi nije izlazila iz glave i pored svih problema sa kojim sa se susretao danas. Pored bivšeg neprijatelja koji me sa ponosom i mržnjom gledao u oči. I tad sve o čemu sam mogao razmišljati bila je ona, a svaka pomisao na nju budila je staru poznatu bol u mojim prsima jer mi je uz njen lik dolazio i njegov. Toliko ga je voljela, da možda ništa ljubavi nije ostalo za mene.
Jedan dio mene je želio vidjeti i priviti na prsa kao prošlu noć, drugi dio mene je znao da ne bi dobro podnio ponovno vidjeti ljubav prema drugom čovjeku u njenim očima. Želio sam joj vjerovati i biti uz nju više od svega na svijetu, ali sad mi je to bilo tako teško. Crv sumnje je rastao u meni zajedno sa bijesom koji se osjećao sve većim i jačim kako sam se približavao vili.

___________________________
Evo ga konačno i moje dugo očekivano poglavlje!
Već mjesecima lažem i sebe i Vas da ću sjesti i napisat nastakav i zbog tog mog neredovnog pisanja je većina vas odustala od ove priče. Iskrena da Vam budem i ja sam na neki način, nesvjesno bila odustala od nje. Bila sam izgubila motivaciju za pisanjem, ali sad sam je ponovno pronašla. Tako da priča se nastavlja i Ahmed se vraća u priču. Ima li vas koji su ga poželjeli.😈😈😈
Lijep pozdrav💕💕

Dream_Nela ♡