Murat

"Gospodinee.. gospodine Murat brzoo." 

Salih stari vrtlar, meni jako drag čovjek utrčao je u pomoćnu zgradu sav crven i zadihan prekidajući me u pola posla.

"Polako Salih! Zašto trčiš tako?"

Bio je jako smiren i blag čovjek, ovakvo ponašanje nije bilo uobičajeno za njega.

"Gospodine vaša žena!"

"Lejla.. šta se desilo?"

"Pala je."

"Pala! Kako pala? Je li povrijeđena?"

"Nije. Ne znam gospodine, samo dođite hitno."

"Gdje je ona?"

"Tu u mojoj bašti ruža."

Bacio sam papire iz ruku Omeru i potrčao prema parkiću. Kad sam došao imao sam šta i da vidim, Lejla je bez svjesti ležala na podu. Ajše je plakala kraj nje, milujući njenu glavu u svome krilu. Dok su se radnici sa ranča okupili oko njih zajedno sa Ahmedom Sahinom na čelu i promatrali moju ženu.

Prišao sam, provjerio otkucaje srca te je podigao sa tla u naručje i krenuo prema ulazu u vilu.

"Ajše šta se dogodilo?"

"Ne znam gospodine, stajale smo u bašti i sve je bilo uredu. Odjednom je preblijedila i srušila se." 

"Nije se mogla samo tako srušiti! Zašto se bolje ne brinete o njoj!?" -Vrištao sam na poslugu dok sam svoju onesviješćenu ženu nosio preko ogromnog stepeništa u njenu sobu.

Stavio sam je na krevet te naredio da pozovu moju tetku i nadzornika Omera.

Milovao sam njenu dugu svilenkastu smeđu kosu i to lijepo blijedo lice. Pokušavao sam ne misliti na Ahmeda kojeg sam zatekao kraj nje i na činjenicu da je vjerojatno on uzrok ovakvog njenog stanja.

Ljubio sam joj ruku dok mi je suza klizila niz lice.

Nije valjda da ga još uvijek voliš, usprkos svemu što se desilo među nama..

U tom trenutku Omer je ušao u sobu. Palcem sam obrisao suzu sa obrza te ustao sa kreveta.

"Naredio sam radnicima da završe posao, da znate da ne brinete. Je li gospođa Lejla dobro?" -Rekao je Omer bez da sam ga išta pitao. 

"Ne znam, još ne dolazi sebi. Otiđi po liječnika."

"Odmah gospodine."

Izlazeći iz sobe pozdravio je tetku koja je upravo otvarala vrata.

"Je li ona dobro? Pobogu sinko šta se dogodilo odjednom?"

"Ne znam, plašim se. Ne budi se."

Tetka i Ajše su umivale Lejlu, mazale je nekim uljima čudnog mirisa i šta već sve nisu pokušavale ali ona i dalje nije dolazila svijesti.

"Murat sve smo pokušali, ne možemo je probudit. Ja ne znam šta se dešava ni kako je došlo do ovoga."

"Ne znam ni ja, poslao sam Omera po liječnika. Trebali bi brzo stići."

"Nadam se da će tvoja žena biti uredu i da nije ništa ozbiljno."

"Bit će ona dobro." -Tješio sam se, a bol u prsima me razarala. Da joj se nešto desi ni ja ne bi preživio.

Na kraju se tetka izvinula i otišla po još čudnih ulja, a ja sam opet ostao sa njom i Ajše koja je stajala u ćošku sobe tiha i tužna. Znao sam da je bila jako vezana za Lejlu i da se dobro brinula o njoj. Maloprije sam možda malo i pretjerao dok sam galamio na nju, ali to mi trenutno nije bila briga. 

Brinuo sam za Lejlu, već danima je slaba. Od kako se vratila njena stara ljubav, taj prokletnik Ahmmet Sahin. Ona ne jede, ne spava, često plače, ne priča ni sa kim, ne ide nigdje iz te sobe. Ne trudi se više ni razgovarati sa mnom.

Iako je danima pokušavala saznati šta se desilo pa sam se promijenio prema njoj prije neki dan je i to stalo. Od kad je otišla „obići roditelje“ više se ni ne trudi razgovarati sa mnom. 

Danas kad smo razgovarali nije pokazala ni zrno slabost prema meni, osim onog poljupca. Ni za njega više nisam siguran..

Koliko li ih je razmjenila sa njim..

Možda joj je falio pa me zbog toga ponekad puštala bliže sebi, da bi popunio prazninu dok njega nema uz nju.
Ne pita se više zašto je izbjegavam otkako se vjerojatno sastala sa bivšim i otkako su joj se vratila sva sjećanja na satru ljubav. 

Sigurno je zala da Ahmed danas dolazi na ranč, zato je obukla tu haljinu. Zbog toga je bila sretna danas, radovala se što će ga konačno vidjeti i sredila se za njega. 

Bordo haljina koja joj je savršeno pristajala naglašavala je sve njenje ženske obline. Samo pogled na nju u toj haljini izludio bi veliku većinu muškaraca na mom ranču, među njima i Ahmeta Sahina.

Bijes je opet punio moje tijelo iako sam pokušavao zatvoriti ta vrata nisam se lako mogao kontrolirati. Odmaknuo sam se od nje i krenuo koračati po sobi kako bi se smirio, no misli nisam mogao zaustaviti. Sumnja me izjedala iznutra i činila da se ponašam kao potpuni idiot.

Tetka, Omer i ljekar zajedno su ušli u Lejlinu sobu.

"Gospodine doveo sam doktora."

"Hvala ti Omer, možeš ići sada." -Kimnuo je glavom i izašao iz sobe.

"Dobar dan gospodine Murat, došao sam čim sam čuo. Je li vaša žena bolje?" -Pozdravio me doktor pružajući mi ruku.

"Hvala vam doktore Ićindić, znate da vama jedinom vjerujem. Lejla nije bolje, još uvijek nije došla sebi."- Uzvratio sam pozdrav.

"Otkucaji srca?"

"Mislim da su normali, provjerio sam ali vi opet provjerite."

"Hoću." -Odgovorio je te sjeo na krevet pored Lejle spremajući se da je pregleda.

Smail Icindic je bio naš porodični ljekar koji je živio tu u blizini našeg imanja. Bio je jedan od najcjenjenijih i najiskusnijih doktora u našem kraju.

"Murat možemo li porazgovarati nasamo?" -Upitao me nakon što je završio sa Lejlom.

"Naravno doktore. Tetka nema potrebe da budeš tu, možeš ići odmoriti se malo."

"Ali sine Murate.."

"Javit ću ti ako se nešto dogodi."

"Dobro, ali obavezno mi javi." -Rekla je i izašla iz prostorije.

"Ajše ti sačekaj ispred. Možda zatrebaš."

"U redu gospodine."

Kad je Ajše zatvorila vrata, doktor mi se obratio;

"Stanje vaše žene je ozbiljno."

Osjećao sam kad da me netko udario tupim predmetom po glavi.

"Šta joj je?" -Pitao sam moleći Boga da sve bude uredu.

"Ne brinite se, nije ništa puno opasno."

Hvala ti Bože!!

"Tijelo joj je jako slabo, rekao bi da njena ishrana nije baš bila propisna ovih dana."

"Da, već dugo imam problema sa njom. Ništa ne jede."

"Zašto ne jede?"

"Ne znam, kaže da nije gladna."

"Jeste li primjetili da joj je muka?"

Nisam imao pojma jer nisam provodio vrijeme sa njom. Ovog trenutka sam se mrzio zbog toga.

"Ne znam, nije se žalila. Hoće li biti dobro? Plašite me."

"Hoće naravno, dao sam joj injekciju i brzo bi trebala doći sebi. Samo ćete od sad pa nadalje da povede računa o njenoj ishrani. Gospođa Lejla mora ojačati organizam inače će se ozbiljno razboljeti, onda to neću moći riješiti samo infuzijom."

"Naravno, pripazit ću na njenu ishranu."

"Još nešto.." -Oklijevao je.

"Recite."

"Mislim da bi trebao obaviti ginekološki pregled vaše žene."

"Molim?"

"Drugim riječima, sumnjam na to da je vaša žena trudna."

Gledao sam u njega sa nevjericom.

Lejla je trudna? Kako je to moguće, mi nismo imali odnose jako dugo..

"Ja mogu doći neki drugi dan da pregledam vašu ženu i tad ću Vam moći reći više informacija o tome. To sad nije neophodno samo morate paziti na njeno zdravlje jer je najvažnije da se ona što prije oporavi te da se njen organizam ustabilizuje."

"Možete li odmah obaviti pregled?"

"Rekoh Vam da to sada nije neophodno.."

"Želim da znam jeste li sigurni u to što tvrdite."

"Pa nemam sa sobom sve potrebne instrumente, ali mogu okvirno pregledati pacijenticu pa ćemo vidjeti šta ću otkriti pri pregledu." -Isprekidano je pričao iznenađen time što  odmah insistiram na pregled.

"Nakon pregleda možete za sigurno znati da li je Lejla trudna ili ne?"

"Pa daa, trebalo bi da mogu."

"Onda uradite to."

Pozvao sam Ajše kako bi pomogla doktoru da pregleda Lejlu i pomakao se u stranu, na kraj sobe promatrajući doktora kako pregleda moju ženu.

Trudna... Kako to nisam primjetio ranije, njene grudi su već počele nadolazit.

Nakon što je ljekar završio pregled, prišao mi je sa osmjehom na licu.

"Čestitam gospodine Vaša žena je trudna." -Moje srce kucalo je tristo na sat u sekundi kad je izgovarao tu rečenicu.

"Jeste li sigurni u to?" -Upitao sam.

"Naravno, vjerojatno neke dvije do tri nedelje trudnoće.."
I sa tom rečenicom cijeli svijet mi se srušio na glavu.

Tačno dvije do tri nedelje kako je Lejla tražila od tetke da ode "obići roditelje", što je tetka bez moje dozvole odobrila. Tačno toliko od tog dana kad sam je vidio da u pola noći  žurno izlazi iz šume i to baš na taj dan kad je Ahmed cijeli dan bio odsutansa ranča iz nepoznatog razloga, a trebao je biti tu i nadgledati utovar. Tačno od tog dana ona više ne pita zašto sam ljut na nju, a ja ne pričam jer se plašim da griješim.
Tačno sam znao da ga još uvijek nije zaboravila i da nikad neće!!

Zurim čas u doktora čas u Lejlu koja se već počela razbuđivati na krevetu.

Je li to njegovo dijete Lejla!?
Jesi li se usudila da me prevariš?

__________

Šta mislite o tome što Murat sumnja u Lejlu, nisu valjda ona i Ahmed..??
Hmm 🤔🤔..Ma bitno je da nam stižu prinove 👶😅👶

Do sljedećeg nastavka, lijep pozdrav 💟💟

Dream_Nela ♡