Lejla

Ležim na krevetu, pravim se da spavam ne obazirući se na kucanje na vratima koje postaje sve jače i jače. Nakon nekoliko sekundi kucanje prestaje i čujem zvuk visokih potpetica kroz hodnik, po koracima znam da je u pitanju Muratova tetka ili starija gospođa ove kuće kako je posluga voli zvati od kako sam ja navodno glavna gospođa. Drago mi je što je otišla jer danas stvarno nemam snage da glumim ljubaznost i sretnu ženu pred njom. Sva ova situacija sa Muratom me iscrpljuje nenormalno, više ni sama ne znam kakvi su moji osjećaji za njega. Nekad sam ga mrzila, nekad mi se sviđao, a sad ga ponekad želim blizu sebe a ponekad bi mu najradije lupila šamarčinu i rekla da se gubi iz mog života jednom zauvijek. Mada nisam sigurna da bi mogla izdržati dan da ga ne vidim, preživjela bih ali bi mi bilo jako teško.

Ovih dana moj i Muratov odnos je komplikovaniji nego ikad. Još od onog incidenta sa haljinom i konjem on se ponaša čudno. Nekad je toliko fin i nježan prema meni kao da se svim silama trudi da me zaštiti od svega pa i od samog sebe i to su trenuci kad bi mu se najradije bacila u naručju, zaboravila na sve i zauvijek ostala u njegovom toplom zagrljaju. Ali baš kad počnem da razmišljam o sebi i njemu u takvom odnosu on sve sruši kao namjerno. Odjednom postane hlada i ljut na mene bez nekog osnovanog razloga. Glas mu postane grub ali oči, njegove oči ostanu iste kao da ni on ne želi ono što sam radi. Kao da i sam mrzi što je takav kakav jeste, ali iz nekog razloga mora biti. Ne razumijem ga, a ponekad čak ne razumijem ni samu sebe. I kad sam ljuta na njega svaka pomisao o njegovoj blizni u mom stomaku pravi posebnu atmosferu. Ne želim tako da se osjećam, ali ipak uživam u tome. Uživam u njegovoj blizini, uživam u sjećanju na njega i osjećaju kakav u meni stvara, a koji dugo nakon toga ostaje.

Od same pomisli na njegov poljubac onog dana kad smo kad me na silu vratio iz šetnje i njegovih dodira dok smo bili na konju niz cijelo me tijelo prođu žmarci. Baš kao i onog trenutka kada me povukao u zagrljaj u utisnuo vlažni poljubac na moje usne. Njegove usne na mojim, njegova ruka na mom struku i vratu, njegov pogled i te tamne oči koje isijavaju vatru iz sebe. Nemoguće je opisati taj osjećaj, nemoguće je tu strast dočarati riječima ma koliko god da se trudila.

Da me taj dan nije pustio i da je nastavio onako da me ljubi pustila bi mu sve i predala mu sebe na dlanu. Bez razmišljanja i bez kajanja, jednostavno i strasno. On i ja..Ja i on, zajedno dok god traje, a vjerujem da bi trajalo..

Sve bi dala da nije pustio, ali pustio je. Pustio i opet postao hladan dok su mu oči i dalje žarile moje tijelo na krevetu, žarile tijelo i pustošile dušu tako nemilosrdno i bolno.
Od tog dana nemam želju da izađem iz kreveta, od tog trena cijelo tijelo me boli, a ne znam zašto ni kako to spriječiti. Znam samo da ne mogu prestati misliti na taj dan i na svaki njegov dodir tog dana i dana prije i poslije toga.
Tako malo mi fali da mu padnem pod noge, a tako puno da on to shvati i uradi nešto po tom pitanju.
Zatvorim oči dok mi topla suza klizi niz lice i sjetim se njegovog čvrstog stiska na mojim kukovima i njegove ruke na mojim grudima. Pravila sam se da i ne primjećujem to iz želje da ne prestane, a on je pao na tu priču. Muškarci su glupi, čula sam nekoga da to govori i bio je u pravu. Treba da budeš debil da i pomisliš da to ne primjećjem. Svaka žena to primjećuje, pa ne znam šta da se dešava oko nje dodir na nekim tačkama ženskog tijelu nikada ne prođe neprimjetno.

Sjetim se često i ljutnje u njegovim očima kad me uočio u parku prepunom muškaraca koji ne skidaju pogleda sa mene. Nisam znala da muška ljubomora može tako da laska i da godi ženskom srcu. Volim kad je ljubomoran, volim čak i kada je ljut po malo, ali tek onoliko da me privije uz sebe i strasno ljubi kao da sutra ne postoji i život mu ovisi o tom poljubcu.

Iz tog razloga sam jučer izašla na balkon obučena samo u tanku svilenu spavaćicu. Znala sam da je tamo i da me promatra, ali sam se pretvarala da ga ne primjećujem i da samo uživam u lijepom sunčanom danu. Nedugo zatim čula sam ga kako galami na radnike i u roku od dvije minute svi su radnici po njegovom naređenju napustili dvorište i otišli gdje him je naredio. Ne mogu opisati ponos koji sam osjećala u sebi kad mi je rukom pokazao da uđem unutra na što sam ja samo odmahnula i nastavila da gledam u daljinu. Nije mu dugo trebalo da se pojavi na balkonskim vratima crven od bijesa. Uvukla sam se unutra protežući se uz put i puštajući ga da uživa u tom kratkom pogledu, a zatim se obukla i ostatak vremena provela pretvarajući se da slušam njegovo predavanje o oblačenju i ponašanju pristojnih žena i muškarcima na ranču. A sve što je trebao da kaže jeste; "želim to tijelo samo se sebe" i možda bi razmislila o tome da prestanem da se ponašam djetinjasto, ali nije to uradio pa planiram da nastavim sa svojim "djetinjastim" "nezrelim" ponašanje i "nepristojnim odijevanjem".

Ponovno se začuje kucanje na vratima ovoga puta znam da nema korsti da ga ignorišem jer po jačini kucanja znam da je to Ajše, a nju je nemoguće ne pustiti unutra.
Prije nego i kažem da uđe ona ulazi i odmah sa vrata me pozdravlja širokim osmijehom.

"Jos ležite gospođo Lejla."

"Ležim Ajše imam li razloga da ustajem?"

"Ma nee samo kažem onako. Niste danas planirali u šetnju, zar ne.."
Igra se sa naborom na haljini i stalno pogleda prema prozoru dok priča što je čudno za nju jer je inače jako mirna djevojaka. Pored toga ona me obično uvijek upućuje na šetnju i stalno prigovara što ne izlazim češće iz sobe, a sada kao da ne želi da idem nigdje.

"Ne znam. Zašto pitaš?"

"Onako, ne znam. Samo mislim da je možda bolje da danas ležite i odmarate se.."

"Od čega da odmaram Ajše ništa ne radim danima."
Kako razgovor teče ona izgleda sve nemirnija i već mi je postala i suviše čudna.

"Ma samo onako ja to tako kažem, zaboravite. Ovu haljinu što sam vam donijela izgleda nisu je dobro oprali idem ponovno da je odnesem i popravim."
Zgrabi haljinu i krene prema vratima, ali joj ja presječem put i zaustavim je.

Od kako sam došla u vilu sa njom provoidim najviše vremena i stvarno sam se vezala za tu djevojčicu, pa tako jako dobro znam kad nešto nije u redu sa njom.

"Šta se dešava Ajše?" -Upitam.

"Ništa. Šta bi se desavalo!" - Odgovori izbjegavajući da me pogleda u lice i sad je sasvim jasno da laže i da se nešto desilo.

"I ti i ja znamo da ćeš mi na kraju reći pa zato ti je bolje da odmah počneš."

"Ništa! Zaista ništa, dan normalan kao i svaki drugi."

"Sigurno?" - Ponovno upitam.

"Daa!" - Kaže gledajući u sve samo ne u mene koja stojim tačno ispred nje.

"Hmm,dobro. Ako je tako onda mi daj tu haljinu da se presvučem i idemo malo u šetnju rančem."

"Nee!! Gospođice nemojte samo danas. Bolje sutra." -Kaže mi uznemireno.

"Ajše šta se dešava nemoj da te pitam više puta. Reci mi, bez okolišanja. Gdje je Murat i šta se pobogu desilo??"

"Ništa, sve je norm..."

"Ajšee!!" - Kažem malo oštrije na što se ona trgne. U tom trenutku začujem žamor u dvorištu i po njenom pogledu shvatim da je to moj odgovor.

Jurnem prema prozoru, a Ajše brzo dođe za mnom bacajući haljinu na krevet.

U dvorištu ugledam grupicu od oko dvadesetak radnika koji se skupljaju oko nekog muškarca i žene u crvenoj haljini i bordo šeširom. Muškarac pored nje joj daje ružu i nešto joj govori na što se ona samo smiješi, uzima ružu i odlazi od njih mašući istom. Oni dobacuju za njom kao psi koji laju za mačkom. Gromoglasno i svi u isto vrijeme, dok ona odlazi do druge manje grupe muškaraca.

Ne znam zašto ali istog trenutka osjetim gađenje i odbojnost prema toj ženi. Pogledam u Ajše i iz njenog pogleda čitam da i ona osjeća isto i shvatim da iz nekog razloga nije željela da ja vidim tu ženu na ranču.

"Ajše!"

"Molim gospođo." -Odgovara smrknuto.

"Ko je ona?"

"Ne znam."

"Ajšee!!"

"Gospođo Lej.."

"Govori brzo!"

"To je gospođa Viktorija.."

"Gospođa? Ne izgleda mi kao udata žena."

"Pa zapravo i nije, mislim nema muža. Ona je udovica."

"Tako mlada, žalosno."

"Pa i nije baš gospođo Lejla. Mlada se udala za matorog veleposjednika bez djece kako bi nakon njegove smrti naslijedila svo njegovo bogatstvo. On je umro prije pet godina, a ona uživa sa svim što je on ikada stekao u životu. Sve je njeno i to je čini jednom od najbogatijih žena odavde, to je od starta bio brak iz koristi."

"Hmm, dobro. Zanimljivo, a šta će ta žena na našem ranču?"

"Paa..." - Ajše oklijeva dok mi odgovara i guta knedlu.

"Pa vidite kako je njen muž umro ona se baš i ne trudi odati dojam ožalošćene supruge."

"Kako to misliš?"

"Pa znate i prije smrti njenog muža pričalo se da mu je nevjerna i da voli da šara sa muškarcima. Naravno to se tada sve zataškavalo i ona to nije radila javno kako nebi došlo do njenog muža i kako se on ne bi predomislio u vezi nasljedstva. A nakon njegove smrti ona se više nije trudila da sakrije svoje ponašanje od javnosti pa nije je rijetko vidjeti u društvu muškaraca svih klasa."

"Dobro, ali i dalje ne razumijem kakve to veze ima sa rančem."

"Pa dobro kao što već znate na ranču ima najviše muškaraca koji su spremni pasti na koljena za malo njene pažnje."

"To sam mogla vidjeti i maloprije. Okupili su se oko nje kao da vide neko čudo."

"O ne, njena pojava na ranču nije čudo. Često dolazi, čak i mnogo češće nego što bi trebala."

"Često?"

"Da, po par puta mjesečno."

"Blizu živi?"

"Ne, baš nasuprot. Živi čak u drugom gradu."

"I nije joj mrsko doći ovamo?"

"Ne, ta bi sve uradila da.." - Ajše krenu nešto reći pa se zaustavi u pola.

"Da šta?"

"Ništa. Nemojte se zamarati zenama kao što je ona."

"Dobro, ali reci mi još nešto."

"Šta gospođo?"

"Zašto mi to nisi odmah rekla."

"Paa.. nisam znala da vas zanima." -Slaže nervozno i znam da to nije sve.

"Ajše šta mi prešućuješ?" - Ponovno upitam.

"Ništa sve sam vam rekla."

Baš u tom trenutku Murat na svom konju Aresu ulazi u dvorište u pratnji upravnika Omera. Zaustavljaju se na kraj dvorišta, dotična gospođica čim ih ugleda veselo krenu prema njima, a radnici se razbježaše za poslom.
Svakim njenim korakom moje srce kuca brže i cijelo tijelo mi podrhtava od lošeg osjećaja koji mi se uvalio u želudac.

Murat silazi sa konja u tamno plavim pantalonama i bijeloj košulji sa smeđim šreširom na glavi, a ona mu se baca u naručje dok upravnik Omer odvodi konje ostavljajući ih nasamo.

Murat uzvraća zagrljaj, a meni pada mrak na oči, izgledaju kao srećan bračni par. Dugo ga grli šapućući mu nešto na uho i jasno vidim da joj se smješka. Šta god da mu govori očito mu jako prija, a pretpostavljam šta je u pitanju.

Pogled mu odluta prema mom prozoru i ugleda me pa krene malo da se odmakne od nje, ali ona ne planira da ga pusti te ga još jače zagrli vješajući mu se oko vrata.

"Zaboravila sam da vam kažem da ona posluje sa našim gospodinom, on brine o većini njene zemlje pa su oni na neki način i poslovni partneri." - Ajše pokušava da popravi situaciju, ali ja ne padam na te priče za malu djecu.

Ima nešto između njih!
I to nešto nije poslovne prirode.

Gužvam zavijese vlažnim rukama moleći Boga da mi je bliže da joj počupam svu kosu sa glave dok u sebi vrištim;

"To što grliš..TO JE MOJ MUŽ! MOJ MUŠKARAC, miči svoje prljave ruke sa njega kučko prokleta!!"

Evo ga još jedan nastavak da vidimo malo kako to izgleda kada je Lejla ljubomorna 🙈😙😙
Uživajte, do sljedećeg nastavka.
Lijep pozdrav 😊💕