7.

Màu nền
Font chữ
Font size
Chiều cao dòng

Damien

Kada sam izasao iz operacione sale u misli mi se ponovo uvukla prelepa brineta Andrea, do sada mi se ovo ni sa jednom nije desilo.

"Obavestite me kada se probudi", rekao sam jednom od specijalizanata.

Operacija je prosla odlicno, uspeo sam da saniram povredu, a hirurzi su odmah posle toga preuzeli. Otisao sam do svoje kancelarije i seo da odmorim.

"Damiene!", cuo sam Nikolasov glas iza sebe:"Covece, dozivam te pet minuta, je l' ti dobro?"

"Da, naravno samo sam se malo izgubio u mislima, operacija me je previse izmorila", rekao sam, mada sam izostavio cinjenicu o zgodnoj Andrei.

"Da konacno nisi nasao devojku?", udario me je po ramenu i siroko se nasmejao:"Bio sam odsutan pet dana i vracam se da saznam za potencijalnu snajku"

"Nema nikakve devojke, a jos manje potencijalne snajke, znas da devojke ne zele momka kojeg bi vidjale jednom nedeljno i kome bi u mislima bile samo predstojece operacije"

"Ma daj, ako im ti ne doneses unuce roditelji ce poceti od nas da ga traze, mama je vec krenula sa pricom kako ce umreti i nece doziveti da vidi svoje unuce", rekao je kroz smeh.

"Bilo bi lepo da konacno odustane od toga, imam nepunih 27 i jos uvek ne planiram da se skrasim", rekao sam.

U nasoj porodici je brak bio nesto najvaznije i on se najvise cenio, tako da kada odrastete u takvoj sredini za sebe trazite onu "pravu" koju u danasnje vreme nije lako naci. Moja braca i ja smo mogli izabrati devojke koje bi nam samo sluzile za prisustvo na proslavama i koje bi nam se vodile kao supruge, ali sva trojica zelimo one koje ce biti dobre majke i koje ce nam pruzati podrsku.

"Sutra u 8 ujutru imamo sastanak predstavnika svih odeljenja i diskutovacemo o otvaranju jos jedne bolnice, nemoj da kasnis", rekao je Nikolas.

"Sta bi to trebalo da znaci?", pitao sam kroz smeh. Sa bracom sam jako blizak i znamo da se nasalimo jedan sa drugim, ali kada je posao u pitanju uvek smo ozbiljni i spremni za spasavanje zivota.

"Znaci da nam i ovaj vikend propada zbog obaveza i da nema sanse da izadjemo, ovo je cetvrta nedelja za redom kako imamo sastanak, a ostalim danima smo zauzeti pacijentima"

"I onda roditelji od nas ovekuju unucice, samo se pitam kako", nasalio sam se.

"Cuo sam da imamo novu direktorku farmaceutskog odeljenja, jedva cekam da je upoznam", zamisljeno je rekao:"Sta ti mislis o tome?"

"Vec sam je upoznao", osmeh mi se pojavio na licu cim sam pomislio na nju.

"Verovatno se informacija da je mlada ispostavila pogresnom, nije li tako?"

"Zapravo, veoma je tacna"

"I kako izgleda? Cuo sam da su devojke sa Balkana najlepse, a uz to ova je i pametna. Otac je spomenuo da je zavrsila faks sa najboljim ocenama, a veoma je ambiciozna kada se radi o poslu", rekao je zamisljeno:"Daj mi broj, ja cu je obavestiti o sutrasnjem sastanku"

"Nema potrebe za tim, to cu ja uraditi i onako sam joj obecao da cu joj sutra pokazati bolnicu", rekao sam.

"Znaci vec si bacio oko na nju, nisam je ni upoznao, a vec moram da odustanem", rekao je kroz smeh, a onda mu je zazvonio telefon.

"Hitan slucaj, vidimo se veceras na veceri", rekao je i istrcao iz moje kancelarije.

Iz stola sam izvadio Andrein dosije i ponovo ga proucio, radila je kao upravnik manje kompanije lekova. U njemu nije bilo onih informacija koje su mene interesovale, bilo je tu informacija o predhodnom poslu, skolovanju, ali ni jedna nije bila licno vezana za nju.

Skupio sam hrabrosti da je nazovem, a ona se odmah javila.

"Halo? Izvinite nisam sigurna ciji je ovo broj", javila se, a nalazila se u jako bucnoj sredini:"Davide, mozes li da se utisas pricam na telefon"

"Gospodjice Andrea, ovde Damien, zeleo sam da Vam javim da sutra u 8 ujutru imamo sastanak osoblja, znam da je vikend poceo, ali prisustvo je obavezno jer cemo diskutovati o poslovanju nasih bolnica", rekao sam.

"Izvinite doktore Flejm, nisam imala Vas broj, u redu bicu tamo, ali mozete li mi objasniti gde je sala za sastanke?", pitala je stidljivo.

"Ako Vam odgovara naci cemo se na odeljenju neurohirurgije u 7:50, a onda mozemo zajedno otici do sale za sastanke"

"Ne zelim da Vam smetam..."

"Bice mi zadovoljstvo da Vas odvedem tamo, znaci odgovaraju Vam vreme i mesto nalazenja?"

"Naravno, hvala Vam jos jednom sto ste tako ljubazni prema meni"

"Nema na cemu gospodjice Andrea, vidimo se onda sutra"

"Vidimo se", rekla je i time je nas telefonski razgovor prekinut.

Ko je uopste taj David? Znaci li to da je ona zauzeta i da ima decka?

Ne znam sta mi je od jednom, nikada mi se ovako brzo nije svidela neka devojka, ali ona je bila jedinstvena.

Stigla mi je poruka od Antonija, mog najboljeg prijatelja i stomatologa u ovoj bolnici.

"Idemo u provod veceras?"

"Naporan dan, sutra imam neki sastanak tako da ne mogu, mozda neki drugi put"

"Ti si na gubitku, ali sledece nedelje izlazimo zajedno, hteo ti to ili ne"

Antoni je bio poseban, upoznali smo se tokom srednje skole i od tada smo nerazdvojni, on je jedini za koga pouzdano znam da nije sa mnom samo iz koristi, jer uvek kaze ono sto misli, pa makar to i bolelo.

"Dogovoreno"

Prelistao sam jos par kartona, a zatim sam otisao u vecernju vizitu. Popricao sam sa specijalizantima i posavetovao ih, a zatim sam se uputio ka svom autu.

Jedva cekam da se porodicna vecera zavrsi i da se konacno odmorim, tokom prethodne nedelje bio sam prezauzet operacijama i sastancima tako da nisam ni imao prilike da se odmorim i naspavam.

Bạn đang đọc truyện trên: Truyen2U.Pro